Upravo u tim zaje dničkim obilježjima treba tražiti njihov dublji smisao. Naš je predak na različite načine pokušao utjecati na prirodu, pa je to izrazio također pjesmom i plesom. Željeli su uspjeh i napredak u lovu i urodu, za veće brkove, da se udobrovolje zle sile, za zdravlje i ljepotu, ali da se, kao što su i poklade, što brže otjera zima i što prije dođe proljeće. Sve te želje stopile su se u jedan običaj, u poklade. A uz poklade, narod je ispjevao brojne stihove koji vrlo slikovito opisuju ljude i same običaje.

Barem da su u godini troje, jer samo u vrijeme poklada dozvoljeno je da se rubina i gaće, skuta i oplećak izvrnu, zamijene sa odjećom Cigana, vračara i bula. Zato se i pjeva «Alaj volim ići u bušare, kad me mladu spreme u kotlare». Barem da su u godini troje, jer samo je o poklada dozvoljeno govoriti i prikazivati svašta. Obilje je duhovitih događaja tih dana pa tako i pjesma kaže: «Poklade su i ludi su dani, i ja ću ti mati ludovati».

A svaki dan o poklada u tjednu ima svoj naziv.

Kako pripovijedaju naši stari, ponedjeljak je Sramotni ako se radi pa se ide u bušare, utorak je Bolni jer se kaže da nešto naškoditi, srijeda je Vrtičava pa se savjetuje da se ne radi jer vrti se u glavi, četvrtak je Zagušljivi, petak je Mišićavi jer izgrist će miševi pa što vrijedi ako se radi, subota je Zaklopita pa ništa ne vrijedi jer će se sve zaklopiti i najbolje je ići u bušare, a nedjelja je Otklopita i onda je baš da se ide u bušare.

Jedan od pokladnih običaja iz Babine Grede upravo je onaj od kojeg vjerojatno potječe i pjesma «O poklada bit ću nova mlada a o Dova bit ću snaša nova». Naime, nova se mlada priznavala baš o poklada. Tada je od momkove majke dobivala košaricu.

No, poseban se ugođaj u Babinoj Gredi mogao doživjeti «pokladnim ponedjeljkom» prije podne, kada babogredskim šorovima krenu jahači, kao davno prije za vrijeme Vojne Krajine.
U Županji su o pokladnih dana djevojke išle u «bule», a mlade snaše u «vuka». Maskirani vukovi uhvatili bi se jedan drugom za kaiš ili za tkanicu, a predvodnik bi držao granu ili prut i nastojao udariti vukove na repu. Na taj ih način predvodnik utjera u dvorište gdje budu počašćeni od domaćina.

Poklade su dani po mnogo čemu osobiti pa zahvaljujući KUD-u Tomislav i danas šorovima idu «Bule», «Turci», «Vuk» i «Strašne poklade». Malo su gdje tako precizno očuvani duhoviti, glasni, ali i «ozbiljni» ophodi: od načina odijevanja, preko osobitog kretanja do točno određenih pjesama i rekvizita.

Tako zahtjevne prizore s obiljem «ozbiljnih» i duhovitih događaja oživjeli su i za ulicu (za sada u pokladnoj povorci «Šokačkog sijela») no, želja je tako atraktivan drevni ophod, prepun mimike, pjesme i plesa, vratiti građanima u njihove šorove i avlije.