Peče čiča rakiju

Šokačko sijelo je manifestacija koja nas podsjeća na tradicijske običaje koji su niknuli na ovom području, a koji žive i danas. Pečenje rakije jedan je od običaja koji se njeguje od davnina. Kako se običaji i tradicija oko pečenja rakije ne bi zaboravili Turistička zajednica grada Županje u okviru programa “Šokačkog sijela” organizira pečenje rakije pod nazivom “Peče čiča rakiju “.

Prvi korak u pripremi pečenja rakije je dobro oprati kazan, naliti vodu u banjicu te uliti kom u kazan. Zatim se sastavljaju ostali dijelovi kazana. S obzirom da ima više proizvođača kazana svaki je specifičan za sebe ali im je funkcija ista. Potrebno je staviti kapu zatim dugačku cijev koja spaja kotao i hladnjak, koji se nalazi u banjici uronjen u vodu. Nakon toga slijedi loženje vatre u peći i počinje pečenje rakije. Vatra u početku treba biti jača kako bi kom što prije provrio, a kasnije slabija kako bi prva rakija koja curi u posudu za rakiju što sporije curila.

U početku curi vrlo jaka rakija u žbanjicu a kasnije kako proces pečenja odmiče “jačina” rakije postupno slabi. Prva 2-3 dcl rakije zovu se bašica i bacaju se zbog metilnog alkohola. Na kraju teče patoka, u kojoj je tek nekoliko gradi i zato se ne miješa s ostalom rakijom.

Za vrijeme pečenja rakije potrebno je redovito mjeriti “jačinu” rakije pomoću gradometra. Kada se postigne željena jačina rakije nastavlja se peći patoka, koja se kasnije prepeče. Kako bi saznali kada je kraj pečenja, obično se patoka koja curi iz hladnjaka uzima čašicom ili žlicom te baca na vatru. Ako vatra plane potrebno je još peći a ako ne plane pečenje je gotovo.
U početku je rakija bezbojna, no ulijevajući ju u hrastovu burad, nakon 4-5 mjeseci poprimi zlatnožutu boju. Prije se pekla slabija rakija, iz razloga da je bude više te kako bi seljaci u napornom radu na polju gasili žeđ. Tada je 12, 13 gradi bila jaka rakija, a danas se računa kao slaba.

“Peče čiča rakiju, otvorio kapiju, financ bezobrazan, privrnio kazan, iscurila rakija…”

Da se ispeče jedan kazan potrebno je sat i pol vremena. Po kazanu se ‘vata oko osam litara, po sedamnaest gradi. Nakon što iziđe “patoka”, prilazi se “rušenju” kazana, skida se cijev, potom “kapa” a onda slijedi istresanje koma tzv. prevraćanje. Kom se danas baca, a prije je, u nedostatku stočne hrane, služio za ishranu svinja. Pogled na vreli kom izaziva nelagodu, treba biti vrlo pažljiv da se ne prolije po nekome. Nastavak pečenja rakije nakon “rušenja” kazana zove se “nastavljanje” odnosno u kazan se stavlja novi kom.

Ono što je posebno interesantno vezano uz ovu priču oko pečenja rakije jest pravo prijateljsko druženje oko kazana. Jer pečenje rakije Šokcima, nije tek puki posao koji se odradi na brzinu nego tradicija i trud koji se na kraju isplati litrama i litrama šljivovice.

Prije su ljudi oko kazana sjedili do dugo u noć. Znalo se popiti, ali i pojesti – domaću slaninu ili kobasicu, koja se probode štapom i prisloni uz žar i toplinu peći. Znalo se skupiti takvo društvo koje je, dok se pekao drugi kazan, popilo svu rakiju iz onog prvog a i razne druge dogodovštine. Pa je tako i nastala stara pjesma koja kaže: