Šokačko sijelo je manifestacija utemeljena na bogatoj i raskošnoj kulturi i tradiciji Slavonije i ljudi tog kraja Hrvatske. Od osnutka pa do danas, kroz priredbe i nastupe, predstave i slavlja, smotre i festivale prošlo je mnoštvo suradnika – amatera, raznih udruga, prosvjetnih djelatnika, poduzetnika, gospodarstvenika i tako već više od 40 godina.

Kako je utemeljeno, počelo i naposljetku naraslo u ovu vrsnu tradiciju?

U veljači 1967. godine, prof. Ivan Baotić i Josip Šimunović bili su kao predstavnici Županje na “Prvom pokladnom Šokačkom sijelu” u Zagrebu što ga je tada organiziralo Kulturno-umjetničko društvo “Šokadija”. Bilo je sve u najboljem redu, “u ruhu i duhu” slavonsko-šokačkom: tambura i folklora, pjesme, poskočice, svatovac, bećarac, slavonska jela. Promatrajući priredbu ova su se dva županjca upitali “Pa zar smo mi morali iz Županje, srca Šokadije, doći u Zagreb da bi doživjeli Šokadiju?”

Odlučili su nešto poduzeti. Grupa entuzijasta krenula je tako 1968. godine u ostvarenje velikog projekta “Šokačko sijelo u Županji”, I tako se, eto, rodilo “Sijelo”. Svake godine programi su se nadopunjavali novim sadržajima. Tako već druge godine nastanka manifestacije “Šokačko sijelo” započinje izbor najljepše šokice, potom i šokca u tradicijskoj odjeći. Za izbor originalnih nošnji u prvim godinama Sijela prijavljuje se uglavnom osobe koje dolaze i kao sudionici folklornog djela programa. S obzirom da je i ovaj dio programa pobudio veliki interes, na trećem po redu Sijelu organizira se zasebna večer pod nazivom Frolina večer. Ovu večer, za koju se uvijek tražila karta više, dugi niz godina organizirao je i osmišljavao prof. Ivan Herman, poznati humorista, akademski slikar. U njegovoj zabavi sudjelovali su mnogobrojni eminentni glazbeni i umjetnici, primjerice: Vera Svoboda, Krunoslav Kićo Slabinac, Pero i Blaženka Nikolin, Višnja Korbar i drugi.

U sedamdesetim godinama 20. st. sadržaji Sijela upotpunjuje se i s različitim etnografskim, likovnim pa i gospodarskim izložbama. Zaslugu treba odati i svim drugim programima koji su promovirali pisanu šokačku riječ od najmlađih generacija okupljenih u “Malom literalnom šokačkom sijelu” do promocija knjiga i održavanja različitih susreta pisaca te zanimljivih dramskih programa. Prigodom održavanja navedene smotre tiskan je plakat s programom koji donosi točan popis sudionika u Prvom programu, vrijeme održavanja i ostale informacije o Sijelo.

Od 1968. godine pa sve do 1990. godine programi Šokačkog sijela kreirali su se, dogovarali i realizirali u okviru djelatnosti Narodnog sveučilišta u Županji. Najveći dio posla oko organiziranja Šokačkog sijela dugi niz godina vodio je tadašnji direktor Narodnog sveučilišta, Branko Sinčić, Odlukom Skupštine općine na temelju Zakona o poduzećima 31. prosinca 1990. godine ukida se daljnje djelovanje Radne organizacije Narodnog sveučilišta, a formira se Javno poduzeće “Antun Gustav Matoš”. Dakle, Narodno sveučilište dijeli se na nekoliko zasebnih ustanova a imenovanje Organizacijskog odbora a potom i Izvršnog odbora preuzima Skupština općine Županje, danas Gradsko poglavarstvo Županje.

1. listopada 1990. godine Inicijativni odbor za osnivanje Zajednice organizacije u kulturi općine (ZOK) Županja, saziva Osnivačku skupštinu pod predsjedavanjem Stanislava Oršolića ta dostavlja Poziv za skupštinu s ciljevima i zadacima Sekreterijatu društvenih djeletnosti SO Županja i Fondu za kulturu Općine Županja, te Javnom poduzeću “A. G. Matoš”, o formiranju ove Organizacije. U okviru nje planiraju se provesti i organizirati poslovi u svezi sa Šokačkim sijelom.

U prijelaznom razdoblju, tj. formiranju nove demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj te u godini Izbora 1991. godine, Šokačko sijelo praktički ostaje bez matične ustanove, ali se u okrilju Proračunskih sredstava Grada planiraju određeni iznosi za ovu manifestaciju.

Očuvanje običaja

Običaj prerušavanja (maskiranja), u okolici Županje naziva se: fašingari, bušari, kurjače. Običaj je uklopljen u Pokladnu povorku, jednu je od najveselijih i najposjećenijih priredbi u okviru programa Šokačkog sijela.

Korijeni maskiranja vjerojatno vuku podrijetlo iz vremena vladavine Turskog Carstva na ovim područjima. To su dva pokladna običaja u kojemu su žene nositelji radnje i jedan u kojemu uglavnom sudjeluju muškarci. Uz pjesmu i šetano kolo obilaze selo ulazeći u dvorišta gdje ih domaćini časte kolačima ili nekim drugim specijalitetima.

Uz to razdoblje vezan je i običaj poznat pod nazivom jahači koji obuhvaća skupinu muškaraca koji jašu na konjima. Oni u skupinama vrše ophod selom i, što je zanimljivo, jašući ulaze u dvorišta gdje također budu počašćeni od domaćina. U pravilu su odjeveni u tradicijsku zimsku odjeću s nekim manjim detaljima maskiranja, a nekolicina ih se zna odjenuti u improviziranu tursku tradicijsku odjeću pa ih nazivaju turci.

Ovi običaji gotovo uvijek su bili dio Povorke u Županji ali su se izvodili i na sceni. Pokladna povorka broji više od tridesetak skupina s više od tisuću maskiranih osoba koje burnim pljeskom prati nekoliko tisuća gledate. Od sudionika ove povorke u kojima su se najčešće prezentirali navedeni običaji iz Županje i okolice treba navesti da je Organizacijski odbor pozivajući skupine uvijek nastojao usmenim ili pismenim putem uputiti ili obavijestiti da u Pokladnoj povorci prezentiraju pokladne ili karnevalske običaje svoga kraja. Pečenje rakije, slavonska svinjokolja i konjarske vatre samo su neki od običaja koji se njeguje od davnina, a povezuje ih pravo prijateljsko druženje

Šokačko sijelo danas?

Od prvog Šokačkog sijela pa sve do danas trebalo je mnogo snage, volje, rada i entuzijazma da se prevladaju sve teškoće u očuvanju neprocjenjive vrijednosti ove manifestacije.

Danas Šokačko sijelo svojim priredbama čuva korijene narodne baštine. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaši i njihova pratnja – uvijek su velika atrakcija za sve dobrodošle goste. Manifestacija je potaknula obnavljanje zaboravljenih običaja iz ovoga kraja, svojim priredbama vrednuje kulturno-umjetničku baštinu te potiče sve vidove folklornog narodnog stvaralaštva.

10,00 sati – RADIONICA „Destinacijski menadžment – od ideje do novog turističkog proizvoda“ (Mala vijećnica Grada Županja)
20.00 sati – KONJARSKE VATRE (Zavičajni muzej „Stjepana Grubera“)
Nastupaju: KU „Stari graničar“ Županja, TS „Najbolji hrvatski tamburaši“, MPS „Baće“ Bošnjaci, MPS „Poljari“ Šiškovci, KUU „Šokadija“ Strizivojna, Adam Svirčević- gajdaš, GAK Županja

Subota, 26. veljače 2011.

10.30 sati – MALO ŠOKAČKO SIJELO (dvorana „Mladost“)
Nastupaju: Dječja folklorna skupina KUU „Kristal-Sladorana“ Županja, Društvo za pomoć osobama s invaliditetom „Golubovi“ Županja i gostujuće dječje skupine
19.00 sati – OTVORENJE SIJELA (dvorana „Mladost“)
Nastupaju: KUU-e: „Tomislav“ Županja, „Kristal-Sladorana“ Županja, „Tena“ Đakovo, „Branimir“ Bošnjaci; Gradska glazba Županja, TS „Patria“ Županja i „Baće“ Šiškovci; Zagrebački verglaši, Povijesno-vojna postrojba „Serežani“ Županja, obrtnici: Stjepan Posavčević iz Vinkovaca, Velimir Pavlović iz Vinkovaca, Ivan Ofenbeher iz Sikirevaca, Stanko Ištoković iz Ivankova, Petar Bušić iz Županje, Ivan Ivaštinović iz Županje, Tradicijski obrt Čolakovac iz Gradišta, Blažeković-medičar i voskar iz Osijeka i M.A.T. iz Gunje

Nedjelja, 27. veljače 2011.

10.30 sati – MALO ŠOKAČKO SIJELO (dvorana „Mladost“)
Nastupaju: Dječji vrtić „Maslačak“, Dječja folklorna skupina KUU „Tomislav“ Županja i gostujuće dječje skupine
12.00 sati – POKLADNO JAHANJE – najava Sijela ulicama grada
19.00 sati – KAZALIŠNA PREDSTAVA „Hamlet u selu Rastovci Donji“-GAK (dvorana „Mladost“)

Ponedjeljak 28. veljače 2011.

18.00 sati - IZLOŽBA „GOLDHAUBEN – ZLATARE“ – Oglavlja urešena zlatovezom Gornje Austrije i Slavonije (Pastoralno- kulturno središte župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja)
19.00 sati – SIJELO PUČKIH PISACA (Restoran Kristal-Sladorana)

Utorak, 01. ožujak 2011.

18.00 sati – Žanna Erdelji – IZLOŽBA (Galerija Veliki Kraj)
19.00 sati - I. VEČER FOLKLORA (dvorana „Mladost“)
Nastupaju: KUU-e: „Slavko Janković“ Šiškovci, „Posavac“ Vrbanja, „Josip Čoklić“ Miholjački Poreč, „Seljačka sloga“ Gradište, „Seljačka sloga“ Zadubravlje, „Sloga“ Draž, „Matija Gubec“ Donji Miholjac i „Fra Marijan Lanosović“ Orubica

Srijeda, 02. ožujak 2011.

18.00 sati – PREDSTAVLJANJE KNJIGE „CVELFERIJA 1848./49. DOKUMENTI“ – Ivice Ćosića-Bukvina (Gradska knjžnica)
19.00 sati – II. VEČER FOLKLORA (dvorana „Mladost“)
Nastupaju: KUU-e: „Josip Kozarac“ Štitar, „Mijat Stojanović“ Babina Greda, „Požega“ Požega, „Napredak“ Podravski Podgajci, „Slavonija“ Gornji Andrijevci, „Mladi Šokci“ Duboševica i „Matija Gubec“ Slavonski Kobaš

Četvrtak, 03. ožujak 2011.

10.30 sati – MALO LITERARNO SIJELO (Gradska knjižnica)
11.00 sati – X. „VIGOR BARMEN KUP“ (Obrtničko-industrijska škola)
18.00 sati – IZLOŽBA SLIKA Zlatka Kokanovića (Klub-galerija „LUŽ 08“)

Petak, 04. ožujak 2011.

19.00 sati – „ŠOKAČKI CVIT 2011.“ (dvorana „Mladost“)

Subota, 05. ožujak 2011.

19.00 sati – III. VEČER FOLKLORA- gostujući ansambli (dvorana „Mladost“)
Nastupaju: KUU-e: „Tomislav“ Županja, „Kristal-Sladorana“ Županja, „Herceg Stjepan“ Ljubuški (BiH), „Sveti Juraj“ Duga Resa, „Ogranak Seljačke sloge“ Buševec, Willamowice (Poljska), Međunarodni centar za usluge u kulturi Zagreb i Etno udruga Petrovo polje iz Ružića

Nedjelja, 06. ožujak 2011.

09.00 sati – SVINJOKOLJA (Caffe-bar „Ambar“)
11.00 sati – PEČE ČIČA RAKIJU ( Trg kralja Tomislava)
12.00 sati – ZABAVNI PROGRAM TS „Patria“ (centralna pozornica)
13.00 sati – POKLADNA POVORKA – ulicama grada
20.00 sati – MASKENBAL (Dom mladeži)

Ponedjeljak, 07. ožujak 2011.

19.00 sati – VEČER UZ TAMBURU (dvorana „Kristal-Sladorana“)
Nastupa: Varaždinski tamburaški orkestar

Utorak, 08. ožujak 2011.

19.00 sati – SELJAČKA ZABAVA (Sportska dvorana OŠ Ivana Kozarca)
Nastupa: TS „Kristali“ Županja

Upravo u tim zaje dničkim obilježjima treba tražiti njihov dublji smisao. Naš je predak na različite načine pokušao utjecati na prirodu, pa je to izrazio također pjesmom i plesom. Željeli su uspjeh i napredak u lovu i urodu, za veće brkove, da se udobrovolje zle sile, za zdravlje i ljepotu, ali da se, kao što su i poklade, što brže otjera zima i što prije dođe proljeće. Sve te želje stopile su se u jedan običaj, u poklade. A uz poklade, narod je ispjevao brojne stihove koji vrlo slikovito opisuju ljude i same običaje.

Barem da su u godini troje, jer samo u vrijeme poklada dozvoljeno je da se rubina i gaće, skuta i oplećak izvrnu, zamijene sa odjećom Cigana, vračara i bula. Zato se i pjeva «Alaj volim ići u bušare, kad me mladu spreme u kotlare». Barem da su u godini troje, jer samo je o poklada dozvoljeno govoriti i prikazivati svašta. Obilje je duhovitih događaja tih dana pa tako i pjesma kaže: «Poklade su i ludi su dani, i ja ću ti mati ludovati».

A svaki dan o poklada u tjednu ima svoj naziv.

Kako pripovijedaju naši stari, ponedjeljak je Sramotni ako se radi pa se ide u bušare, utorak je Bolni jer se kaže da nešto naškoditi, srijeda je Vrtičava pa se savjetuje da se ne radi jer vrti se u glavi, četvrtak je Zagušljivi, petak je Mišićavi jer izgrist će miševi pa što vrijedi ako se radi, subota je Zaklopita pa ništa ne vrijedi jer će se sve zaklopiti i najbolje je ići u bušare, a nedjelja je Otklopita i onda je baš da se ide u bušare.

Jedan od pokladnih običaja iz Babine Grede upravo je onaj od kojeg vjerojatno potječe i pjesma «O poklada bit ću nova mlada a o Dova bit ću snaša nova». Naime, nova se mlada priznavala baš o poklada. Tada je od momkove majke dobivala košaricu.

No, poseban se ugođaj u Babinoj Gredi mogao doživjeti «pokladnim ponedjeljkom» prije podne, kada babogredskim šorovima krenu jahači, kao davno prije za vrijeme Vojne Krajine.
U Županji su o pokladnih dana djevojke išle u «bule», a mlade snaše u «vuka». Maskirani vukovi uhvatili bi se jedan drugom za kaiš ili za tkanicu, a predvodnik bi držao granu ili prut i nastojao udariti vukove na repu. Na taj ih način predvodnik utjera u dvorište gdje budu počašćeni od domaćina.

Poklade su dani po mnogo čemu osobiti pa zahvaljujući KUD-u Tomislav i danas šorovima idu «Bule», «Turci», «Vuk» i «Strašne poklade». Malo su gdje tako precizno očuvani duhoviti, glasni, ali i «ozbiljni» ophodi: od načina odijevanja, preko osobitog kretanja do točno određenih pjesama i rekvizita.

Tako zahtjevne prizore s obiljem «ozbiljnih» i duhovitih događaja oživjeli su i za ulicu (za sada u pokladnoj povorci «Šokačkog sijela») no, želja je tako atraktivan drevni ophod, prepun mimike, pjesme i plesa, vratiti građanima u njihove šorove i avlije.

Prvi korak u pripremi pečenja rakije je dobro oprati kazan, naliti vodu u banjicu te uliti kom u kazan. Zatim se sastavljaju ostali dijelovi kazana. S obzirom da ima više proizvođača kazana svaki je specifičan za sebe ali im je funkcija ista. Potrebno je staviti kapu zatim dugačku cijev koja spaja kotao i hladnjak, koji se nalazi u banjici uronjen u vodu. Nakon toga slijedi loženje vatre u peći i počinje pečenje rakije. Vatra u početku treba biti jača kako bi kom što prije provrio, a kasnije slabija kako bi prva rakija koja curi u posudu za rakiju što sporije curila.

U početku curi vrlo jaka rakija u žbanjicu a kasnije kako proces pečenja odmiče “jačina” rakije postupno slabi. Prva 2-3 dcl rakije zovu se bašica i bacaju se zbog metilnog alkohola. Na kraju teče patoka, u kojoj je tek nekoliko gradi i zato se ne miješa s ostalom rakijom.

Za vrijeme pečenja rakije potrebno je redovito mjeriti “jačinu” rakije pomoću gradometra. Kada se postigne željena jačina rakije nastavlja se peći patoka, koja se kasnije prepeče. Kako bi saznali kada je kraj pečenja, obično se patoka koja curi iz hladnjaka uzima čašicom ili žlicom te baca na vatru. Ako vatra plane potrebno je još peći a ako ne plane pečenje je gotovo.
U početku je rakija bezbojna, no ulijevajući ju u hrastovu burad, nakon 4-5 mjeseci poprimi zlatnožutu boju. Prije se pekla slabija rakija, iz razloga da je bude više te kako bi seljaci u napornom radu na polju gasili žeđ. Tada je 12, 13 gradi bila jaka rakija, a danas se računa kao slaba.

“Peče čiča rakiju, otvorio kapiju, financ bezobrazan, privrnio kazan, iscurila rakija…”

Da se ispeče jedan kazan potrebno je sat i pol vremena. Po kazanu se ‘vata oko osam litara, po sedamnaest gradi. Nakon što iziđe “patoka”, prilazi se “rušenju” kazana, skida se cijev, potom “kapa” a onda slijedi istresanje koma tzv. prevraćanje. Kom se danas baca, a prije je, u nedostatku stočne hrane, služio za ishranu svinja. Pogled na vreli kom izaziva nelagodu, treba biti vrlo pažljiv da se ne prolije po nekome. Nastavak pečenja rakije nakon “rušenja” kazana zove se “nastavljanje” odnosno u kazan se stavlja novi kom.

Ono što je posebno interesantno vezano uz ovu priču oko pečenja rakije jest pravo prijateljsko druženje oko kazana. Jer pečenje rakije Šokcima, nije tek puki posao koji se odradi na brzinu nego tradicija i trud koji se na kraju isplati litrama i litrama šljivovice.

Prije su ljudi oko kazana sjedili do dugo u noć. Znalo se popiti, ali i pojesti – domaću slaninu ili kobasicu, koja se probode štapom i prisloni uz žar i toplinu peći. Znalo se skupiti takvo društvo koje je, dok se pekao drugi kazan, popilo svu rakiju iz onog prvog a i razne druge dogodovštine. Pa je tako i nastala stara pjesma koja kaže: