- Zbog regionalnog natjecanja učenika ugostiteljskih škola, jubilarni deseti barmen kup održan je ove godine u promotivnom i revijalnom tonu a nastupili su barmeni iz Županje, Orašja, Požege i Vinkovaca – kazao je stručni suradnik za ugostiteljstvo Obrtničko industrijske škole Ivica Duran.

Jubilarni X. Vigor barmen kup

Učenici su danas nastupali u pripremanju barskih mješavina te četiri učenika u slobodnom stilu. U programu su još nastupali učenici smjera odjevni tehničar s modnom revijom te učenici frizerskog usmjerenja sa etno frizurama. Nastupila je i plesna skupina škole kao i školski band iz Orašja te TS “Zlatne niti” i proslavljeni band “Opća opasnost”. Sve su još dodtno ukrasile “Snaše zlatne niti” s slavonskim listarićima.

izvor: www.zupanja.hr

To su radovi “Svatko je kovač svoje sreće” Josipa Stjepanovića, učenika 7. razreda OŠ “Josip Kozarac” iz Soljana, “Kovač se daleko čuje” Andree Lešić, učenice 8. razreda OŠ “Davor Trstenjak” Posavski Podgajci, “Kovač kuje daleko se čuje” Ivane Milković, učenice 7. razreda OŠ “Ivan Goran Kovačić” iz Štitara, “Dida i baka, čucari seoskih starina” Ksenije Gluvaković, učenice 6. razreda OŠ “Antun i Stjepan Radić” iz Gunje, “Glazba je moj život” rad Ane Pavelić, učenice 7. razreda OŠ “Mato Lovrak ” Županja, i ” U našem gradu” Isabele Filipović, učenice 7. razreda OŠ “Mato Lovrak” Županja. Posebno je izdvojen rad “Još jednom Luka Ritz” Matee Filipović, učenice 7. razreda OŠ “Mijat Stojanović” Babina Greda.

Malo literarno sijelo

Na koncu Malog literarnog sijela prikazan je dokumentarni film Studija kreativnih ideja SKIG iz Gunje o šestogodišnjem pjesniku Jakovu Faragi koji prodaje svoje pjesme za simbolićnu cijenu od 1 kune.

izvor: www.zupanja.hr

Pred punom dvoranom “Mladost” svoja umijeća pokazali su članovi KUD-a “Slavko Janković” iz Šiškovaca, KUD-a “Graničari” iz Gunje, KUD-a “Mijat Stojanović” iz Babine Grede, KUU-e “Napredak” iz Podravskih Podgajaca, KUD-a “Slavonija” iz Gornjih Andrijevaca, KUD-a “Mladi Šokci” iz Duboševice, KUD-a “Matija Gubec” iz Slavonskog Kobaša te GKUD-a “Požega” iz Požege.

II. Večer folklora

Više fotografija s druge večeri folklora možete pogledati – ovdje !

izvor: www.zupanja.hr

Predstavljena knjiga Ivice Ćosića - Bukvina

izvor: www.zupanja.hr

Pozdravljajući nazočne autorica je zahvalila prijateljima i obitelji na potpori dok je stvarala slike. “Slavonci su zaista topli ljudi” – istaknula je Ž. Erdelji.

Predsjednica Izvršnog odbora Sijela Terezija Nemetz pozdravila je sve prisutne te prigodnim riječima otvorila je izložbu koja će biti otvorena do 15. ožujka.

Otvorena izložba Žanne Erdelji

izvor: www.zupanja.hr

„Da si Diko ka´ što si bio ne bi meni majstor dolazio”, „Oj majstore iz drugog sela ja bi s tobom ašikovat ´ćela” orilo se dvoranom u kojoj su redom nastupili KUD „Josip Kozarac” iz Štitara, KUD „Posavac” iz Vrbanje, KUD „Josip Čaklić” iz Rakitovice, KUD „Seljačka sloga” iz Gradišta, KUD „Seljačka sloga” iz Zadubravlja, KUD „Fra Marijan Lanasović” iz Orubice te KUD „Matija Gubec” iz Donjeg Miholjca.

Održana I. Večer folklora

Više fotografija s I. Večeri folklora možete pogledati – ovdje !

izvor: www.zupanja.hr

Dvadesetak pisaca kazivalo je svoje stihove a bilo je riječi o našem kraju, ljudima, običajima, Domovinskom ratu ali nije zaboravljena niti dnevno – politička tematika. U glazbenom dijelu programa nastupili su TS “Inat Bećarski” iz Šiškovaca te Bošnjačke snaše.

Večer pučkih pisaca

Tijekom cijele večeri male ruke Učeničke zadruge OŠ Mate Lovraka “Pčelica”, predvođene svojim voditeljicama, vrijedno su šlingale, vezle i slikale boce.

Više fotografija s večeri pučkih pisaca možete pogledati – ovdje!

izvor: www.zupanja.hr

Ova izložba nastala je u suradnji s etnološkim odjelom Zemaljskog muzeja Gornje Austrije i Austrijsko Hrvatskim društvom, Muzejom Slavonije i Baranje, Muzejom Brodskog posavlja, Gradskim muzejom iz Vinkovaca te Zavičajnim muzejom “Stjepan Gruber” iz Županje. Autori ove kulturne suradnje nadaju se da bi ona mogla prerasti u nešto više, u suradnju u gosodarskom i svakom drugom smislu .

Otvorena izložba

Izložbu je posjetila predstavnica ministarstva kulture Jadranka Golijat – Kovačić, zamjenici gradonačelnika Valpova Drago Skelac i Pavica Majdanić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Valpova Zdravko Čorić.

izvor: www.zupanja.hr

Šokačko sijelo je manifestacija utemeljena na bogatoj i raskošnoj kulturi i tradiciji Slavonije i ljudi tog kraja Hrvatske. Od osnutka pa do danas, kroz priredbe i nastupe, predstave i slavlja, smotre i festivale prošlo je mnoštvo suradnika – amatera, raznih udruga, prosvjetnih djelatnika, poduzetnika, gospodarstvenika i tako već više od 40 godina.

Kako je utemeljeno, počelo i naposljetku naraslo u ovu vrsnu tradiciju?

U veljači 1967. godine, prof. Ivan Baotić i Josip Šimunović bili su kao predstavnici Županje na “Prvom pokladnom Šokačkom sijelu” u Zagrebu što ga je tada organiziralo Kulturno-umjetničko društvo “Šokadija”. Bilo je sve u najboljem redu, “u ruhu i duhu” slavonsko-šokačkom: tambura i folklora, pjesme, poskočice, svatovac, bećarac, slavonska jela. Promatrajući priredbu ova su se dva županjca upitali “Pa zar smo mi morali iz Županje, srca Šokadije, doći u Zagreb da bi doživjeli Šokadiju?”

Odlučili su nešto poduzeti. Grupa entuzijasta krenula je tako 1968. godine u ostvarenje velikog projekta “Šokačko sijelo u Županji”, I tako se, eto, rodilo “Sijelo”. Svake godine programi su se nadopunjavali novim sadržajima. Tako već druge godine nastanka manifestacije “Šokačko sijelo” započinje izbor najljepše šokice, potom i šokca u tradicijskoj odjeći. Za izbor originalnih nošnji u prvim godinama Sijela prijavljuje se uglavnom osobe koje dolaze i kao sudionici folklornog djela programa. S obzirom da je i ovaj dio programa pobudio veliki interes, na trećem po redu Sijelu organizira se zasebna večer pod nazivom Frolina večer. Ovu večer, za koju se uvijek tražila karta više, dugi niz godina organizirao je i osmišljavao prof. Ivan Herman, poznati humorista, akademski slikar. U njegovoj zabavi sudjelovali su mnogobrojni eminentni glazbeni i umjetnici, primjerice: Vera Svoboda, Krunoslav Kićo Slabinac, Pero i Blaženka Nikolin, Višnja Korbar i drugi.

U sedamdesetim godinama 20. st. sadržaji Sijela upotpunjuje se i s različitim etnografskim, likovnim pa i gospodarskim izložbama. Zaslugu treba odati i svim drugim programima koji su promovirali pisanu šokačku riječ od najmlađih generacija okupljenih u “Malom literalnom šokačkom sijelu” do promocija knjiga i održavanja različitih susreta pisaca te zanimljivih dramskih programa. Prigodom održavanja navedene smotre tiskan je plakat s programom koji donosi točan popis sudionika u Prvom programu, vrijeme održavanja i ostale informacije o Sijelo.

Od 1968. godine pa sve do 1990. godine programi Šokačkog sijela kreirali su se, dogovarali i realizirali u okviru djelatnosti Narodnog sveučilišta u Županji. Najveći dio posla oko organiziranja Šokačkog sijela dugi niz godina vodio je tadašnji direktor Narodnog sveučilišta, Branko Sinčić, Odlukom Skupštine općine na temelju Zakona o poduzećima 31. prosinca 1990. godine ukida se daljnje djelovanje Radne organizacije Narodnog sveučilišta, a formira se Javno poduzeće “Antun Gustav Matoš”. Dakle, Narodno sveučilište dijeli se na nekoliko zasebnih ustanova a imenovanje Organizacijskog odbora a potom i Izvršnog odbora preuzima Skupština općine Županje, danas Gradsko poglavarstvo Županje.

1. listopada 1990. godine Inicijativni odbor za osnivanje Zajednice organizacije u kulturi općine (ZOK) Županja, saziva Osnivačku skupštinu pod predsjedavanjem Stanislava Oršolića ta dostavlja Poziv za skupštinu s ciljevima i zadacima Sekreterijatu društvenih djeletnosti SO Županja i Fondu za kulturu Općine Županja, te Javnom poduzeću “A. G. Matoš”, o formiranju ove Organizacije. U okviru nje planiraju se provesti i organizirati poslovi u svezi sa Šokačkim sijelom.

U prijelaznom razdoblju, tj. formiranju nove demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj te u godini Izbora 1991. godine, Šokačko sijelo praktički ostaje bez matične ustanove, ali se u okrilju Proračunskih sredstava Grada planiraju određeni iznosi za ovu manifestaciju.

Očuvanje običaja

Običaj prerušavanja (maskiranja), u okolici Županje naziva se: fašingari, bušari, kurjače. Običaj je uklopljen u Pokladnu povorku, jednu je od najveselijih i najposjećenijih priredbi u okviru programa Šokačkog sijela.

Korijeni maskiranja vjerojatno vuku podrijetlo iz vremena vladavine Turskog Carstva na ovim područjima. To su dva pokladna običaja u kojemu su žene nositelji radnje i jedan u kojemu uglavnom sudjeluju muškarci. Uz pjesmu i šetano kolo obilaze selo ulazeći u dvorišta gdje ih domaćini časte kolačima ili nekim drugim specijalitetima.

Uz to razdoblje vezan je i običaj poznat pod nazivom jahači koji obuhvaća skupinu muškaraca koji jašu na konjima. Oni u skupinama vrše ophod selom i, što je zanimljivo, jašući ulaze u dvorišta gdje također budu počašćeni od domaćina. U pravilu su odjeveni u tradicijsku zimsku odjeću s nekim manjim detaljima maskiranja, a nekolicina ih se zna odjenuti u improviziranu tursku tradicijsku odjeću pa ih nazivaju turci.

Ovi običaji gotovo uvijek su bili dio Povorke u Županji ali su se izvodili i na sceni. Pokladna povorka broji više od tridesetak skupina s više od tisuću maskiranih osoba koje burnim pljeskom prati nekoliko tisuća gledate. Od sudionika ove povorke u kojima su se najčešće prezentirali navedeni običaji iz Županje i okolice treba navesti da je Organizacijski odbor pozivajući skupine uvijek nastojao usmenim ili pismenim putem uputiti ili obavijestiti da u Pokladnoj povorci prezentiraju pokladne ili karnevalske običaje svoga kraja. Pečenje rakije, slavonska svinjokolja i konjarske vatre samo su neki od običaja koji se njeguje od davnina, a povezuje ih pravo prijateljsko druženje

Šokačko sijelo danas?

Od prvog Šokačkog sijela pa sve do danas trebalo je mnogo snage, volje, rada i entuzijazma da se prevladaju sve teškoće u očuvanju neprocjenjive vrijednosti ove manifestacije.

Danas Šokačko sijelo svojim priredbama čuva korijene narodne baštine. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaši i njihova pratnja – uvijek su velika atrakcija za sve dobrodošle goste. Manifestacija je potaknula obnavljanje zaboravljenih običaja iz ovoga kraja, svojim priredbama vrednuje kulturno-umjetničku baštinu te potiče sve vidove folklornog narodnog stvaralaštva.

Upravo u tim zaje dničkim obilježjima treba tražiti njihov dublji smisao. Naš je predak na različite načine pokušao utjecati na prirodu, pa je to izrazio također pjesmom i plesom. Željeli su uspjeh i napredak u lovu i urodu, za veće brkove, da se udobrovolje zle sile, za zdravlje i ljepotu, ali da se, kao što su i poklade, što brže otjera zima i što prije dođe proljeće. Sve te želje stopile su se u jedan običaj, u poklade. A uz poklade, narod je ispjevao brojne stihove koji vrlo slikovito opisuju ljude i same običaje.

Barem da su u godini troje, jer samo u vrijeme poklada dozvoljeno je da se rubina i gaće, skuta i oplećak izvrnu, zamijene sa odjećom Cigana, vračara i bula. Zato se i pjeva «Alaj volim ići u bušare, kad me mladu spreme u kotlare». Barem da su u godini troje, jer samo je o poklada dozvoljeno govoriti i prikazivati svašta. Obilje je duhovitih događaja tih dana pa tako i pjesma kaže: «Poklade su i ludi su dani, i ja ću ti mati ludovati».

A svaki dan o poklada u tjednu ima svoj naziv.

Kako pripovijedaju naši stari, ponedjeljak je Sramotni ako se radi pa se ide u bušare, utorak je Bolni jer se kaže da nešto naškoditi, srijeda je Vrtičava pa se savjetuje da se ne radi jer vrti se u glavi, četvrtak je Zagušljivi, petak je Mišićavi jer izgrist će miševi pa što vrijedi ako se radi, subota je Zaklopita pa ništa ne vrijedi jer će se sve zaklopiti i najbolje je ići u bušare, a nedjelja je Otklopita i onda je baš da se ide u bušare.

Jedan od pokladnih običaja iz Babine Grede upravo je onaj od kojeg vjerojatno potječe i pjesma «O poklada bit ću nova mlada a o Dova bit ću snaša nova». Naime, nova se mlada priznavala baš o poklada. Tada je od momkove majke dobivala košaricu.

No, poseban se ugođaj u Babinoj Gredi mogao doživjeti «pokladnim ponedjeljkom» prije podne, kada babogredskim šorovima krenu jahači, kao davno prije za vrijeme Vojne Krajine.
U Županji su o pokladnih dana djevojke išle u «bule», a mlade snaše u «vuka». Maskirani vukovi uhvatili bi se jedan drugom za kaiš ili za tkanicu, a predvodnik bi držao granu ili prut i nastojao udariti vukove na repu. Na taj ih način predvodnik utjera u dvorište gdje budu počašćeni od domaćina.

Poklade su dani po mnogo čemu osobiti pa zahvaljujući KUD-u Tomislav i danas šorovima idu «Bule», «Turci», «Vuk» i «Strašne poklade». Malo su gdje tako precizno očuvani duhoviti, glasni, ali i «ozbiljni» ophodi: od načina odijevanja, preko osobitog kretanja do točno određenih pjesama i rekvizita.

Tako zahtjevne prizore s obiljem «ozbiljnih» i duhovitih događaja oživjeli su i za ulicu (za sada u pokladnoj povorci «Šokačkog sijela») no, želja je tako atraktivan drevni ophod, prepun mimike, pjesme i plesa, vratiti građanima u njihove šorove i avlije.